– Upravo dovršavamo vuzemljicu! Još samo borić na vrh i gotovo je! – doviknuo je na Veliki četvrtak s vrha vrtoglavo visoke vuzemljice u Bedencu Donjem glavni graditelj Željko Novak. Dok su jedni muškarci kalali cjepanice vrbovine, te ih od ruke do ruke po ljestvama i na špagi dovlačili do vrha, drugi su mu odmah zatim dodavali rožđe (orezane šibe trsova) i granje kojima se unutrašnjost vuzemnice čvrsto natiskuje.

- S vuzemnicom se bavimo već više od mjesec dana. Najprije smo iz vrbljaka oko Bednje izvlačili stabla vrbe da se pravodobno mogu osušiti. Onda smo ih pilili u cjepanice i kalali na određenu duljinu. Ove koje su u podnožju, kalali smo na duljinu od 1,60 metara. Budući da se vuzemljica prema gore sužava, drva na vrhu dugu su 80 centimetara – otkrio nam je mještanin Ivan Novak.

- Za glavne stupove rabimo četiri visoka tanka stabla jalše, koja najprije očistimo od grana, da debla budu potpuno glatka. Nakon što ih zakopamo skoro metar u zemlju, sagradimo postolje, a nakon toga raskalane cjepanice posebnim sustavom povezujemo u vuzemljicu – rekao je glavni „arhitekt“ Josip Belač-Čarli. Radilo se složno: pomagali su i Stjepan Špac, Zdravko Flegar, Josip Canjuga i Stjepan Novak.

- Ovakve vuzemljice grade se samo na uskom području Bedenca, Jerovca i Kamenice. Zapalit ćemo je na Veliku subotu u ponoć, pa neka rasvijetli cijelu bednjansku dolinu, nek' se zna da je Uskrs! Već godinama ne pucamo, tako smo odlučili zbog sigurnosti djece – rekli su nam dobro raspoloženi mještani.(ljr)