U nedjelju, 27. kolovoza, članovi Udruge „Lepoglavski ahat“ krenuli su u svoju drugu ekspediciju. Cilj je bio istražiti vrh Očure s golubovečke strane, te provjeriti mogu li se naći kristali kalcita, dolomita ili pirita. Kao dio na kojem bi se mogli pronaći spomenuti minerali, za oko nam je zapela cesta koju je šumarija probila u kamenu sve do vrha brda.

Pošto nismo bili na domaćem terenu, odlučili smo se za penjanje desnom stranom, što se ubrzo pokazalo napornijom varijantom. Ipak, određeno zadovoljstvo nam je pričinjala činjenica da tuda kud smo išli, već neko vrijeme nije kročila ljudska noga. Nailazili smo na dosta tragova životinja, a usput smo se sladili plodovima šumskih kupina. Prilikom penjanja prema vrhu, nismo nailazili na primjerke zanimljivih minerala, ali smo vidjeli izuzetne primjerke biljaka poput velebilja, beladone. Bobice te biljke, bogate alkaloidnim atropinom su se u srednjem vijeku koristile kao narkotik koji je kod dvorskih dama izazivao proširivanje zjenica i veću sjajnost očiju. Odatle vjerojatno potječe i naziv biljke, iako ima i još nekih tumačenja. Snimili smo još nekoliko lijepih fotografija biljaka, pa bi bilo šteta da ih ne vidite.

Kad smo se počeli približavati vrhu, osjetili smo miris sumpora. On je dolazio od stijena dolomita, koje su prekrivene crveno žutim prahom, metalnim oksidima i izlučenim sumporom. Eto, konačno i prve lovine. Skupili smo nekoliko primjeraka za zbirke i za razmjenu. Iako smo znali da je Očura na tzv. vulkanskoj liniji, te da se u dolomitima i vapnencu može javljati sumpor u svojim raznim oblicima, ipak smo ostali iznenađeni količinom izlučenog sumpora, na samom vrhu Očure. Kad bi se tu negdje našlo tople vode, eto Golubovečkih toplica.

Osim tog sumpora, našli smo jedan kamen sa tragovima fosiliziranih školjaka. Očekivali smo da ćemo ugledati koju okamenjenu školjku, no nismo ju uspjeli opaziti.

Kad smo već više razmišljali o pivu u Kamenici, naišli smo na bogatstvo kristalića dolomita, doslovno na samom kraju ekspedicije. Možda nam je pomogla Majka Božja Gorska, koju smo čas prije spomenuli u razgovoru. Kristalići dolomita kristaliziraju u romboedarskom sustavu, slični su kristalićima kalcita, no uglavnom su manji, oštriji i pravilnijeg oblika. Nakon što smo nakupili dosta materijala krenuli smo u nizinu, uz pjesmu: „Oj Zagorje, moje blago, svakom sinu zagorskom si drago“.

Iduće nedjelje slijedi nova ekspedicija, još ne znamo kamo, ali uvjereni smo da će biti dobra avantura. Ukoliko ima zainteresiranih za druženje s prirodom, javite nam se.

Damir Vrtar