Svečanom sjednicom SAB-a Lepoglave kojoj su nazočili dužnosnici SAB-a Hrvatske i vodstva SAB-ova Krapinske i Varaždinske županije, te gradova Varaždina, Ludbrega, Krapine, Novog Marofa, Ivanca i Lepoglave, te saborski zastupnik Miroslav Korenika s članom Županijske skupštine Danijelom Verešom, u subotu 15. srpnja, obilježena je 63. obljetnica prvog oslobođenja Lepoglave.

Nakon pozdravnih riječi predsjednika i tajnice SAB-a Gojka Matića i Marije Varović, te dogradonačelnika Lepoglave Alojza Špička, uspomene na 14. srpanj 1943., kada su 12. slavonska divizija i Kalnički partizanski odred iz Kaznionice u Lepoglavi oslobodile stotinjak antifašista i rodoljuba, pri čemu je život izgubilo 26 boraca, evocirao je načelnik operativnog štaba za oslobođenje Lepoglave general Rade Bulat. Podsjetivši da je, kao datum napada na Kaznionicu, namjerno odabran 14. srpnja, dan kada je 1789. godine pala Bastilla, Bulat je kazao da je ta akcija bila jedinstvena na području cijele Jugoslavije, a njena direktna posljedica bilo je širenje i jačanje NOP-a ne samo na cijelom području tadašnjeg kotara Ivanec, već i u cijeloj sjeverozapadnoj Hrvatskoj.

O ratnim uspomenama govorio je i potpredsjednik SAB-a Hravtske general Josip Skupnjak, i sam sudionik operacija u Lepoglavi. Prisjetio se i Titovih riječi, koji je operaciju oslabađanja rodoljuba iz kaznionice ocijenio kao velik vojni i politički uspjeh.

Za njegovanje i jačanje tradicije antifašizma priznanja su dodijeljena SAB-u Lepoglave i njegovu predsjedniku Gojku Matiću, te članovima Tomislavu Kobalu i Slavku Martanu. Domaćinima je predana i zastava antifašističkih boraca, a rečeno je da je SAB pokrenuo inicijativu da mu se posredstvom Ministarstva vanjskih poslova vrate originalne ratne zastave koje se čuvaju u Povijesnom muzeju u Beogradu.

Zahvaljući antifašistima na svemu što su učinili i za povijest i za suvremenu Hrvatsku, saborski zastupnik Korenika kazao je da i u Saboru još ima uvijek “egzibicionista” koji svako malo nastoje obezvrijediti i omalovažiti antifašizam kao civilizacijske tekovinu. Istaknuvši da njihove inicijative često dobivaju prevelik prostor u medijima i založivši se za to da njihove nositelje treba onemogućiti, zamjerio je SAB-u što nekima, koji su sa zakašnjenjem prepoznali vrijednost antifašističkih tekovina, a 90-tih godina nije ih se moglo vidjeti na skupovima antifašista, danas često dodjeljuje ljepša i sjajnija priznanja od onih koji su cijelo vrijeme bili vjerni porukama i baštini antifašizma. (ljr)